Padom Kraljevine, 1463. godine, započela je era hegemonije nad Bosnom, koja i dan-danas traje.

Konstantna prevlast vanjskih sila ostavila je duboku ranu, ne samo na bosanskom tijelu, već i na bosanskoj duši. Pretrpjeli smo genocid, urbicid, kulturocid i lingvocid. Proces oporavka nikada nije zaživio, jer bi ubrzo nakon pada jednih, zavladali drugi.

Posljedice ovog slijeda događaja su katastrofalne. Ogroman broj ubijenih, poginulih i prisilno raseljenih, političke malverzacije bosanskim kulturno-historijskim i teritorijalnim naslijeđem (u cilju uništenja ili prisvajanja istog drugim državama), crpljenje resursa, provođenje bosansko-devaluirajućih propagandi (koje se i danas nameću kao trendovi), te stvaranje raskola između samih Bošnjaka (Bošnjana). Očigledna je primjena Sun Tzu-ove vojne politike, koja se najbolje može predstaviti u vidu jedne od njegovih izreka: „Vrhunac umijeća je pokoriti neprijatelja bez borbe.“, što su naši nekadašnji hegemoničari, teritorijalno bliži od prethodnih, odvažno pokušavali još od kraja 19. stoljeća.

Nepotizam i pesimizam su termini koje najbolje oslikavaju današnji bosanski mentalitet. Spojite to sa hegemoničarskim teorijama (koje dobivaju ogromnu medijsku pažnju) i dobit ćete potpunu destrukciju domoljublja i poštovanja prema svojoj državi. Najveći problem je što se ista propaganda nameće novim generacijama od strane roditelja, profesora, raznih organizacija i osoba koje predstavljaju „ugledne“ članove društva. Doslovno su primorani preuzeti tuđi mentalni sklop, ne bi li se smatrali zrelim, odraslim, pogodnim za napredak u društvu.

Slika koju stvaraju mediji ima veliku, možda i najveću ulogu u formiranju, ne samo mišljenja, već i potpune ličnosti velikog broja stanovnika ove države. To se najbolje dalo primjetiti za vrijeme postojanja SFRJ, kada su se forsirale vijesti isključivo pozitivnog karaktera, kada se veličala Jugoslavija, i kada se stvarao optimistički mentalitet. Sa druge strane, prikrivano je dosta toga. Kriminal, netransparentnost i narušavanje velikog broja ljudskih prava nisu dobivali medijsku pažnju, te je narod jednostavno živio u zabludi, naročito u Bosni. Izgrađena je naivna misao da ako nešto ne bude na TV-u, onda se zasigurno nije ni desilo, dok je ono što se prikazivalo na malim ekranima, moralo biti pravično i istinito. Stoga, lahko je zaključiti da manipulacija mase nikada nije bila jednostavnija.

Svi navedeni faktori su prouzrokovali nemilosrdan mentalni požar, u kojem je, nažalost, određeni broj Bošnjaka (Bošnjana) podlegao povredama. Svakodnevno se možemo susresti sa osobama koje se doslovno boje, ne stide, već boje svoga porijekla. Izgubljeni i prestrašeni, oni se dodvaraju našim hegemoničarima. Na svaki pomen bosanske historije, kulture i jezika, reaguju baš kao oni – negiranjem, devaluiranjem i svojstvenim (lažnim, pogrešnim i paušalnim) jeftinim karakterisanjem.

Osobe kojima smeta naše starosjedilačko ilirsko-gotsko porijeklo, ban Kulin, Tvrtko Kotromanić, Kraljevina Bosna, Crkva bosanska, stećci, bosančica, ljiljani, bosanski jezik, Husein-kapetan Gradaščević, fra Antun Knežević, RBiH su zapravo oni koji treba da se stide. Oni su ti koji u svojim umovima imaju usađena lažna, pogrešna, neosnovana i bolesna uvjerenja, na osnovu kojih Bosnu na nasilan način prisvajaju sebi, a Bošnjake (Bošnjane), kasnije i druge narode koji BiH smatraju svojom domovinom, nemilosrdno brišu sa ovih prostora. Nemojte dozvoliti da vas takve persone sputavaju. Slobodno i ponosno pišite, pričajte i istražujte o svojoj Bosni, i slobodno nosite i ističite njena istinska obilježja (bez obzira na vašu vjersku opredjeljenost), jer vi time ne vrijeđate svoje komšije, već krvoločne zločince, koji imaju teritorijalne i hegemonističke pretenzije prema našoj domovini.

Sažetak
Hegemonija
Naziv teksta
Hegemonija
Ukratko
Padom Kraljevine, 1463. godine, započela je era hegemonije nad Bosnom, koja i dan-danas traje.
Autor
Izdavač
Dijaci
Logo izdavača