Urušavanje nekada čvrstog, tvrdog i nepokolebljivog mentaliteta je sve očitije, novi opće-globalni nazori preovladavaju među mladim umovima te se nameću kao primarni izvori i ciljevi živovanja u budućnosti.

Bezrezervna fleksibilnost, cilj nauštrb sredstava, jeftina uživanja te doslovno ubijanje svakog vida dostojanstva se iz dana u dan promiču sve jače i strastvenije. Stare, konzervativne, formalne vrijednosti doživljavaju težak poraz, tonući sve dublje u suton, gubeći na svome značaju. Ovaj val katarze mentaliteta je još odavno započeo u nama dalekim krajevima, a polahko dolazi i do naših brijegovitih predjela, po običaju poprilično zakašnjelo. Kao i uvijek, ovi nazori su objeručke prihvaćeni od strane mlađih umova, koji se u cilju formiranja ličnosti hvataju za svaku dostupnu slamku spoznaje onoga što oni percipiraju vrijednim i onoga što će ih, navodno, učiniti uspješnim i ostvarenim. Ti isti, bez neke naročite pedanterije, javno i bezrezervno, pa pomalo i dražesno naivno, promiču nove vrijednosti smatrajući da čine revolucionarno i herojski motivisano dobro za svoje društvo. U načelu, zaista ta moderna i bezgranična, ujedinjena, zajednička, slobodna i sretna nastojanja i postojanja zvuče i izgledaju idealno te doista obećavajuće, zbog čega naiđu na opći prihvat čak i od onih najtvrdokornijih i najzadrtijih persona, koje su skoro čitav život provele skrivajući i čuvajući svoj mentalni sklop pod staklenim zvonom, ne dozvoljavajući bilo čemu ili bilo komu da mu na koji način priđe. Ovaj prosvjetljujući, nesebični i plemeniti poziv uspijeva otvoriti vrata koja su za čitave vjekove svoga postojanja ostajala zatvorena. Međutim, da li je takav vid budućnosti zaista onakav kakvim nam se predstavlja? Ostavlja li se prostor za nešto oprečno, i koje su posljedice svega toga?

Očigledno je da su promjene nužne, i da se ne mogu ostvariti same od sebe, već na ovakav način, stvaranjem, širenjem, razrađivanjem i prilagođavanjem. Svi oni koji se usuđuju na ovakve poduhvate žele promjene, žele novitete i žele reformisati svoj, i živote oko njih, ostavljajući konvencionalne misli na otpad historije. Naizgled, poprilično simpatičan i herojski inspirisan vjetar puše na brojnim svjetskim lokacijama, raznosi tmurne oblake na stranu, ostavlja prostor za svjetlost, sve čini iz najboljih namjera, ali nesvjesno kreira anarhističku sferu, urušava godinama fortifikovane sigurnosne sisteme, i oštećuje ono i one koji nisu zaslužili da budu žrtve sve brže rastućeg neprikosnovenog globalnog fenomena, ostavljajući za sobom neopisiv sigurnosni i mentalni haos te neizbježnu moralnu katastrofu.

Cinizam i derišterizam, odjenuti u urbani plašt isprepleten naprednim i savremenim tonovima novonastalih životnih vrijednosti, kao pojave su zaposjeli mnoge krucijalne životne zone te istupili iz dotadašnje zabavno-humoristične scene (u kojoj i lično uživam), namećući se kao novi, moderni, savremeni način, put i vid životnog poimanja. Vrijednosti na koje smo nekada gledali sa prezirom, danas postaju nešto čemu bismo trebali težiti. Istiskanjem kreposti i dostojanstvenosti aluzivno nam se sugeriše šta slijedi i šta nas čeka u bliskoj budućnosti, koju ćemo po svemu sudeći biti primorani prihvatiti, željeli mi to ili ne. Dakako, svijet se konstantno mijenja, varira, mi moramo pratiti te zamršene, lelujave puteve ne bismo li dostigli „željenu“ razinu postojanosti, te konačno živjeli u miru i spokoju, ili se barem približili tome. Međutim, bezrezervno, beskompromisno, neumno, neuko i neprocijenjeno podržavanje ovakvih naleta zasigurno nije najbolja opcija, obzirom da se gube osnove sigurnosti, privatnosti, ljudskog dostojanstva i poštovanja. Vjerovatno će se neko naći pa naglasiti da je moje mišljenje utopističko i „pretjerano naivno“, te da ga ne dijeli veliki broj osoba. U jednu ruku, da, ali jednostavno ističem činjenicu da se iz dana u dan gube vrijednosti koje sigurno nisu zaslužile da nestanu, vrijednosti koje su činile život na ovome svijetu dosta ugodnijim, vrijednosti koje su sastavni dio iskrenog, realnog, kulturnog i umnog čovjeka.

Izbavljanje zarobljenih duša iz mučnog i tmurnog bosanskog kvijetizma je prioritet, ali neki ideali moraju ostati netaknuti, i ne samo to, već moraju i nastaviti svoj vijek postojanja, primjene i uživanja među ovim ljudstvom do daljnjeg, ne bismo li konačno izbjegli kobne ćorsokake kojima odjekuje eho podrugljivih i demonskih podsmjehova teških nam (m)učitelja.

Da na sebe ne bih privukao kojekakve (politički motivisane) misli iz tame i zaštićenih zona, moram napisati još par rečenica. Prihvatimo nužnost i moranje vršenja promjena, akceptiranje savremenog i globalnog, ali zadržimo ono što nas čini ljudima, ono što nas čini time što jesmo. Ponavljam, nadam se da ovaj tekst neće biti okarakterisan kao političko-stranačka propaganda usljed predstojećih izbora (obzirom da se danas svaki vid izražavanja mišljenja dovodi u vezu sa ideologijama postojećih stranaka u Bosni i Hercegovini) i mnogo toga što nam slijedi, već kao kakav osvrt na ono sa čime se danas susrećemo, i ono što nas čeka, s nadom i apelom da među nama barem neki ostanu ili postanu stameniti u iskonskom bosanskom duhu, uprkos činjenici da nam se sve to predstavlja kao Don Kihotova borba sa vjetrenjačama.

Sažetak
Mentalitet
Naziv teksta
Mentalitet
Ukratko
Urušavanje nekada čvrstog, tvrdog i nepokolebljivog mentaliteta je sve očitije, novi opće-globalni nazori preovladavaju među mladim umovima te se nameću kao primarni izvori i ciljevi živovanja u budućnosti.
Autor
Izdavač
Dijaci
Logo izdavača