Zaputimo li se u mračne, zaboravljene i izolirane krajeve svjetske prošlosti, osmotrimo li po ulicama raštrkane, krvlju i zemljom prošarane zastave, plakate i pamflete ideja, ideala i ideologija koje su se iznjedrile u tim vremenima i područjima, doživjet ćemo težak nalet emocija koje zasigurno nisu pogodne za opis kojekakvim riječima. Utonemo li u taj, kako nam se predstavlja, odbojni ambis beznađa, izbjegnemo mučne prepreke i barikade, te bistrog i objektivnog uma pokušamo shvatiti sve nemile izrode i događaje, trebali bismo uvidjeti da su u tadašnjim vremenima, za to ljudstvo, takve ideje predstavljale otkrovljenja i savršenstva, svjetlo na kraju tunela, dok ih mi danas gledamo sa prezirom.

Poprilično jednostavne i banalne pouke proizlaze iz ovoga, moglo bi se reći, ali mišljenja sam da se često zanemaruju. Današnje stavove, ideale i ideologije kritički razmatramo, osmatramo i razmišljamo o njima, prije nego ih samo obgrlimo pridružujući se domino efektu i dodvoravajući se inicijatoru „rušenja“, barem u teoriji. Sa druge strane, svjesni smo, te nam je očigledno da je sve prolazno, da su svijet i život fluidni, da ništa nije vječno, a na nama (ni)je da biramo, šta da očuvamo i šta da prihvatimo, ili možda najbolje, stvorimo, ukoliko je to moguće, iako smo svjesni da će naposlijetku svemu doći kraj. Nešto što se danas smatra progresivnim, naprednim i idealnim, za par godina ili desetljeća će se markirati kao primitivno i nazadno. Iz svega toga slijedi jedan poprilično melanholičan zaključak da je sve besmisleno. Ovaj apatični paradoks je u suštini osnovni učitelj i inicijator svega što se dešava oko nas.

Ono što je karakteristično za našu Bosnu jeste da smo u ovakvim slučajevima doista bili prisiljeni ići u krajnosti odluka, jer, ruku na srce, nismo ni imali nekog izbora, konstantno se nalazeći u nekakvom polumraku. Teret uspomena nam je oduvijek stiskao grudi i kovao obruč tuge oko srca, ali nemojmo perpetuirati i uobičajiti postavljanje oreola žrtve na nas, iako je istina da smo žrtve, ne smijemo za čitave vjekove svoga postojanja opravdavati sve neuspjehe i neostvarenja ovim argumentom.

Jedan od događaja iz naše historije na koji se često volim osvrnuti jeste čuveni sabor na Bilinom polju, održan 1203. godine. U skladu sa prijetećim okolnostima, prihvatili smo a odbili, ostavili do znanja da postojimo, nadmudrili dosta jače od nas i održali svoje. Teške posljedice su uslijedile, ali Bosna i dan-danas postoji. Da li bi to bio slučaj da su naši preci drugačije postupili, ne možemo znati, no ne bi bilo zgoreg razmisliti o tome.

Ustaljene, nagle i prisilne promjene težišta stavova i ideja su indirektno uslovile i danas česte polarizacije mišljenja, što uopće nije negativna pojava, ali u određenim situacijama bi ipak bilo potrebno, barem po mom mišljenju, gajiti čvrst, zajednički, kolektivni stav, iako se sve to danas stigmatizira kao nešto primitivno. Promjene mogu inicirati pojedinci, ali ne i izvršiti. Kolektiv odobrava i prihvata ili aktivno podržava i učestvuje u istima.

Kriticizam je od izuzetne i neizmjerne važnosti u postmodernističkom svijetu, obzirom da se danas mnogo, ali mnogo toga propagira, sa svih strana, ostavljajući nas potpuno zaprepaštene tako brojnim i opširnim izvorima mišljenja i ideja, za razliku od prošlosti, kada su ljudi jednostavno imali par izvora saznanja pa i nije bilo dosta prostora za neke kritičke osvrte. Jedno od učenja koje je poprilično kasno dospjelo u naše društvo jeste pluralizam. Iako u suštini posjeduje pozitivne konotacije, treba sagledati i posljedice koje je proizveo. Ogromni valovi ideja su potopili nespremne, stvorili dozu izgubljenosti, dezorijentiranosti u životu, ostavljajući osobe neodlučnim. Šta smatrati pozitivnim, šta smatrati negativnim, naprednim, nazadnim, tačnim, netačnim, pravednim, nepravednim, samo su neka od pitanja koja su se nametala, ali i danas nameću. Vjerujem da je i ovo jedan od indirektnih uzroka postmodernističkog nihilizma i bosanskog kvijetizma. U tom prostranom moru izbora, naravno da ima onih koji i nemaju baš najbolje namjere, koje se na sreću mogu prozrijeti kritičkim analizama i postupanjima, obrazovanjem, čitanjem, otvaranjem, širenjem ali i jakim i nepokolebljivim mentalitetom, koji neće dozvoliti sramno spuštanje, klećanje i zarivanje glave u zemlju. Naravno, kako je to kod nas običaj, i u ovome se ide u krajnost. Mnogo je osoba koje posjeduju zaista ogroman intelektualni potencijal, ali na čitav život gledaju isključivo kroz, za mene, pretjerano kritički i utilitaristički objektiv, te nakon upotrebe istog, sve neistomišljenike stigmatiziraju kao zanesenjake, moralne slabiće i primitivce. Čitava koncepcija im se zasniva na dekonstrukciji i rušenju, dok se građenje u potpunosti zanemaruje ili ostavlja za kasnije spontano rješavanje. Mišljenja sam da ideja takvog tipa vodi ka pretjeranoj mehanizaciji društva, što je nekima možda i cilj. Potrebno je pronaći savršen sklad, naročito ako se nalazite u, kako je jedna osoba beskrupulozno nazvala Bosnu, bašti rata.

Pored ovakvih persona, u dosta velikom broju se pojavljuju i oni koji zagovaraju tzv. nadmišljenja, koja se u suštini stvaraju prilikom sukoba dva ili više stavova kao neko transcendirajuće, idealno rješenje. Ovakva nastojanja imaju krepostan sadržaj, ali ne mogu i ne smiju se upotrebljavati u svim prilikama. Danas ćemo se često sresti sa ovakvim postupanjima i u najbanalnijim situacijama, gdje se ista koriste za zagarantovano odnošenje pobjeda u postmodernističkim debatama i raspravama, te tako stiču populističke note.

Sam kriticizam nije predodređen samo za neke osobe, već za sviju, ali naravno, ukoliko će se isti upotrebljavati u granicama kulture i poštovanja prema, ne samo stvaraocima, već svima na koje se može odnositi. Mada, ako za išta možemo sa ponosom reći da smo iznjedrili u posljednjih 10 godina, onda su to izuzetno jake, brojne i slobodne trupe kritičara, koje polahko guše (nažalost) sve skromnije i skučenije grupe idejotvoraca.

Sažetak
Težište
Naziv teksta
Težište
Ukratko
Zaputimo li se u mračne, zaboravljene i izolirane krajeve svjetske prošlosti, osmotrimo li po ulicama raštrkane, krvlju i zemljom prošarane zastave, plakate i pamflete ideja, ideala i ideologija koje su se iznjedrile u tim vremenima i područjima, doživjet ćemo težak nalet emocija koje zasigurno nisu pogodne za opis kojekakvim riječima...
Autor
Izdavač
Dijaci
Logo izdavača